Više o Vižuli

POLUOTOK SMJEŠTEN NA VRHU MEDITERANA

Iako najnovija arheološka istraživanja nude sve čvršće dokaze da je na medulinskoj Vižuli u razdoblju 3. i 4. stoljeća poslije Krista, u doba cara Konstantina, postojala monumentalna raskošna carska palača, danas se sa sigurnošću zna da arheološko nalazište Vižula, naseljeno od neolitika do danas, predstavlja jednu od najljepših rezidencijalnih vila s višestoljetnom graditeljskom tradicijom rimskog carskog doba (od 1. do 5. st.) na istočnoj obali Jadrana. Arheolog Igor Miholjek ističe da se rimska vila na Vižuli već u antici, a tako je i danas, nalazila na važnom položaju za plovidbu ovim dijelom Jadrana. Poluotok Vižula, smješten u Medulinskom zaljevu, na samom vrhu Mediterana, nalazi se na istaknutom plovnom putu koji je od davnina vodio od Tršćanskog zaljeva do rta Kamenjak, gdje se razdvajao u dva smjera: prema Tarsatici i otocima Cresu, Lošinju, Unijama i Susku te na jug prema Dalmaciji. Takav smještaj stanovnicima vile pružao je sigurno mjesto za život, a pomorcima sigurno sidrenje zaklonjeno od jakih vjetrova i otvorenog mora.

Tragovi veličanstvene rimske civilizacije vidljivi su na cijelom poluotoku, ali i u podmorju Vižule, koji su zaštićeni spomenici kulture od 1970. godine. Izgradnja antičkih vila na istočnoj obali Jadrana započinje rimskim osvajanjima u 2. st. pr. Kr., a svoj procvat doživljava tijekom 1. i 2. st. poslije Krista. Sve se to može iščitati i u impresivnim arheološkim ostacima vile na Vižuli koja se odlikuje „veličinom, izuzetno luksuznom gradnjom, skupim arhitektonskim detaljima i građevinskim materijalom.“

Dr. sc. Vesna Girardi Jurkić u svojim radovima ukazuje na to da još 1907. godine Bernardo Schiavuzzi ovu vilu spominje kao carsku vilu Krispa, sina Konstantina Velikog. Kopnenim arheološkim istraživanjima, koja se intenzivno provode zadnja tri desetljeća, najprije pod vodstvom dr. Girardi Jurkić, a potom i Kristine Džin, na sjeverozapadnom dijelu poluotoka potvrđen je kontinuitet nastanjivanja od 1. do 6. stoljeća, kada kompleks prolazi kroz proces uništenja, obnove i transformacije. Osim iznimno bogatog pokretnog arheološkog materijala iz ovog razdoblja, nalazi novca potvrđuju dugotrajno naseljavanje današnjeg poluotoka s najzastupljenijim primjercima iz druge polovine 4. stoljeća, kad dolazi do rušenja stare vile i gradnje nove, prema ukusu tog vremena.

U Istri su se nalazili brojni carski posjedi. Tako vila na Vižuli pripada među poznate carske vile, poput one u uvali Verige na Brijunima, Loronu nadomak Novigrada, a jednak status imala je Dioklecijanova palača u Splitu. Po svojim arhitektonskim obilježjima Vižula je maritimna vila, a to su prostrani posjedi koji objedinjuju sve blagodati i prednosti pejzaža i obale. Vile su to koje su građene na vrlo atraktivnim lokacijama, posebno na „istaknutim položajima poluotoka ili u pogodnim uvalama, te zauzimaju cijelu obalu čak i more ispred posjeda.“

MONUMENTALNA VILA NA ČETIRI TERASE

Vila na Vižuli, koja je projektirana stepeničasto prema uzvisini poluotoka na četiri terase, s monumentalnim reprezentativnim pročeljima okrenutima prema moru i porticima, natkrivenim prolazima sa stupovima, svojom je specifičnom arhitektonskom formom i volumenom dominirala nad obalom mora i panoramskim vizurama. Položaj vile na Vižuli, čiji su znatni dijelovi danas uronjeni u more zbog djelovanja prirode – vjetrova i mora, odnosno erozije tla i podizanja razine mora – kao i njene monumentalne dimenzije pokazuju sve karakteristike maritimne vile.

Ovdje na Vižuli stanovali su velikodostojnici, patriciji i senatori. Njihov životni stil podrazumijevao je udobnost i užitak, a o njihovom bogatstvu i luksuzu svjedoče svi do sada otkriveni segmenti vile – od bogatih mozaika i raznobojnih mramora, vodovoda, hipokausta, odnosno sustava podnog i zidnog grijanja za terme s bazenima, dvorana za audijenciju i bankete, peristila koje su upotpunjavali raskošno hortikulturno uređeni vrtovi, sve do portika gdje su zabave trajale cijelu noć. Nadomak Vižule, na lokalitetu Burle, pronađena je nekropola. Bogatstvo nalaza u ovim grobnicama, gdje je istraženo čak 312 ukopa – pronađeni su, uz ostalo, zlatni i smaragdni nakit, kao i najfinije stakleno posuđe – još su jedan dokaz i potvrda bogatstvu ovoga zdanja i raskošnom životu stanovnika Vižule. Dio tih nalaza bit će prezentiran javnosti.

Tijekom srednjeg vijeka i u doba venecijanske uprave Vižula je bila otok odvojen izgrađenim kanalom od medulinske obale. U to se doba nazivala Isola di vescovo (Biskupov otok).

Na Vižuli su pronađeni brojni arheološki nalazi, a upravo oni su potvrda raskošnog višestoljetnog života u carskoj vili, odnosno palači. Dugotrajnim istraživanjima pronađene su: staklene čaše, prozorsko staklo, brončani okovi, željezni čavli, poljoprivredno oruđe (lopate, čekići i dio pluga), fina stolna i gruba kućanska keramika, ukrasne kopče i novac rimskih careva (npr. Klaudija, Augusta, Valentinijana II.), amfore za vino i ulje, dolije za žito, tegule – keramički crjepovi označeni radioničkim žigovima (Q. Clodius Ambrosius, Pansiana) za pokrivanje krovova i oblogu kanala. Iz bogatstva nalaza arheolozi izdvajaju dio jedinstvene kasnoantičke čaše u reljefu ukrašene propetim konjem i brončanu „T“ fibulu u obliku samostrela iz 4. stoljeća. U svim dijelovima luksuzne vile pronađeni su keramički predmeti koji su uvezeni s Bliskog istoka, iz Grčke, Egipta, Italije i Galije, a potječu iz razdoblja od 1. do 6. stoljeća, kada se u vili iznimno raskošno živjelo.

ANTIČKI VRT

Antičku povijest na Vižuli vjerno dočarava i antički vrt koji se nalazi na jugozapadu poluotoka, nadomak nekadašnje vile rustike. Hortikulturnim uređenjem, mirisima i bojama biljni svijet ovog antičkog vrta, svojevrsnog muzeja na otvorenom, slika je antičkog sjaja negdašnje bogate rimske palače, odnosno vile na Vižuli.

Poznato je da je u doba Rimskog Carstva zabilježen najznačajniji razvoj hortikulture. U to je vrijeme bilo iznimno važno da biljke u vrtu budu od koristi, a on je trebao i lijepo izgledati, jer je bio slika bogatstva njegovih vlasnika. U održavanje vrtova ulagao se veliki trud i pozornost, a posebno je bila usavršena tehnika orezivanja, pri čemu su nastajali zeleni geometrijski oblici. Bilo je važno postići savršeni sklad između vrta i objekata za stanovanje, a rimski su vrtovi, poznato je iz povijesti, bili obogaćeni skupocjenim objektima koji su također odavali dojam raskoši.

U vrtovima rimskih vila sadili su se: ružmarin, koji je imao široku primjenu u ljekarništvu, kulinarstvu i kozmetici, lovor, koji je bio dodjeljivan pjesnicima i pobjednicima Olimpijada i ratova, a stavljao se i iznad vrata bolesničkih soba da bi tjerao zle uroke i smrt. U rimskom vrtu važna je bila i mirta, posvećena Veneri, božici ljubavi i plodnosti. I simbolika ruže bila je u rimsko doba vezana uz Veneru: legenda kaže da je bijela ruža pocrvenjela kad se na njen trn ubola Venera dok je žurila na susret s Adonisom. Mirisne su biljke korištene za izradu parfemskih vodica, ali i aromatičnih ulja za masažu, a začinsko je bilje korišteno u kulinarstvu.

U antičkom vrtu na Vižuli uzgojene su isključivo one biljke koje su Rimljani uzgajali u svojim vrtovima i parkovima. Tu možete vidjeti stablo masline (Olea europaea), čokote vinove loze (Vitis vinifera), šimšir (Buxus sempervirens), sadnice mirte (Myrtus communis), lovor (Laurus nobilis), timijan (Thymus vulgaris), neven (Calendula officinalis). U vrtu rastu i origano (Origanum vulgare), oleandar (Nerium oleander), lavanda (Lavandula stoechas), ružmarin (Rosmarinus officinalis), smilje (Helichrysum stoechas) i ruža (Rosa div. sp.). Predahnite pod krošnjom stabla badema (Prunus amygdalus) i uživajte u ljepoti stabla nara (Punica granatum) i njegovim prekrasnim plodovima koji su simbol izobilja.

NEKROPOLA BURLE

O bogatstvu i sjaju života stanovnika Vižule svjedoče arheološki nalazi pronađeni u nekropoli Burle, na prostoru istoimene prevlake. Ovo je područje na sjeveroistočnoj strani kopna bilo najprije nekropola, a kasnije groblje – cemeterij. Tu je otkrivena prostrana carska i kasnoantička nekropola, koja je na sjeveroistoku bila omeđena cemeterijalnim zidom nalik na današnje zidove. Jugoistočni i sjeverozapadni dio medulinske nekropole s najstarijim paljevinskim ukopima stanovnika rezidencijske vile iz doba Cezara i Augusta nalazi se danas pod morem, na dnu medulinske luke, odnosno uvale u Burlama. Tijekom arheoloških istraživanja, koja su se u nekoliko etapa provodila između 1979. i 2000. godine te 2015. godine, istražena su 332 ukopa – 60 skeletnih grobova (1. – 6. st.), 272 žarna i skeletna ukopa, a otkrivena su i dva olovna sarkofaga u zidanim grobnicama.

Na ovom su području od 1. do 6. stoljeća pokapani stanovnici, bogati i siromašni, robovi i oslobođenici. Dr. Vesna Girardi Jurkić u svojim zapisima ističe da je prema otkrivenim nadgrobnim spomenicima poznato da je „kućnim bogovima Manima jedna Marcija (Marcia) postavila za svog života dragome mužu Eliodoru (Aeliodorus) s kojim je živjela osam godina i dragom sinu Valeriju Firminu (Valerius Firmin) nadgrobni spomenik. Drugi stanovnik Vižule bio je rob Sabin (Sabinus), sluga pulskih kolona, koji je podigao spomenik dragoj ženi Klaudiji Pusili (Claudia Pusilla)“.

Posebno su zanimljivi i vrijedni nalazi pronađeni u olovnim sarkofazima koji govore o bogatstvu i značaju pokojnika. U muškom sarkofagu tako su pronađeni jedinstveni setovi staklenih boca s monogramima V. D. i palminim granama na dnu boce. U drugom olovnom sarkofagu, uloženi pored pokojnice, pronađeni su zlatna ogrlica sa smaragdima i zlatne naušnice s ametistima. Pronađeni prsten od jantara (s likom Herakla), zlatne naušnice, geme s likom boga Glauka i škorpiona, keramičke i staklene kupe, šalice i svjetiljke – pokazuju da su stanovnici Vižule bili bogati Rimljani koji su živjeli vrlo luksuzno. Uvozili su skupocjene predmete iz prekomorskih zemalja koji su dokazivali i njihov visoki gospodarski i politički status, može se pročitati u zapisima o Vižuli dr. Girardi Jurkić.