Arheološka šetnja Vižulom

Krenete li u arheološku šetnju Vižulom, proći ćete cestom, danas najvećim dijelom preuređenom u šetnicu dugu 2,3 kilometra, kojom su u doba Rima hodali bogati žitelji Vižule i njihovi ugledni gosti. U doba antike današnja morska uvala bila je dio kopna te je tu prolazila antička cesta koja se danas vrlo plitko nalazi pod morem.

Dugogodišnjim istraživanjima – uz arheološka iskopavanja na kopnu, ovdje su radili i podvodni arheolozi pod vodstvom dr. Igora Miholjeka, a teren je sniman i iz zraka – utvrđeno je da je luksuzni stambeni rezidencijalni dio vile bio smješten na zapadnoj strani poluotoka, a na jugoistočnoj pristanište sa skladišnim prostorima i kućama za trgovce, poslugu i robove.

Prepoznaje se nekoliko faza gradnje i namjene otkrivenih prostorija od 1. do 6. stoljeća. Kada je riječ o nastanku vile, odnosno palače na Vižuli, na njenom zapadnom obalnom dijelu utvrđena su četiri glavna razdoblja gradnje i rekonstrukcije s međufazama iz razdoblja rimskih careva: Augusta (63. pr. Kr. – 14. g. po. Kr.), Hadrijana (76. – 138.), Konstantina Velikog (280. – 337.) i bizantskog cara Justinijana (527. – 565.). Rimska rezidencijalna vila na Vižuli, odnosno u 4. stoljeću carska palača, idealno uklopljena u prirodno okružje s najljepšim pogledom na Medulinski zaljev i okolna imanja, građena je na prirodnim terasama na padini uzvisine koja se blago spušta prema morskoj obali. Zidovi vile u visini od dva i više metara, sačuvani na morskoj obali i u borovoj šumici na poluotoku, dokaz su veličanstvene arhitekture ovog zdanja.

Impozantna fasada vile, usmjerena prema zapadu, s pogledom na susjednu vilu u Pomeru, bila je ukrašena visokim glatkim stupovima s jonskim kapitelima. Tu su otkriveni i sačuvani podni mozaici ukrašeni crno-bijelim geometrijskim ornamentima i bordurama iz doba cara Augusta, koji su krasili šetnicu uz more. Najljepši mozaici, oni iz doba cara Hadrijana, pronađeni su na jugozapadnom dijelu poluotoka. Tako je na prvoj terasi uz more otkriven peristil, odnosno natkriveni hodnik sa stupovima, popločan crno-bijelim mozaikom, koji je vodio do bazena i bio popločan jednakim crno-bijelim mozaičkim kockicama. Ovaj je tip mozaika korišten tijekom tri carska razdoblja, od 1. do 3. stoljeća. Iz predvorja (vestibulum) s morske strane u vilu i prema bazenu ulazilo se kroz impozantna široka vrata s jednom stepenicom. Zapadno od peristilnog zida, koji oplakuje more, prostorije su bile popločane trokutastim raznobojnim mramornim pločicama (opus sectile) žute, crne, zelene i bijele boje.

LUKSUZNE TERME I PODNO GRIJANJE

Rimljani su posebno njegovali kult vode, a vila na Vižuli imala je izuzetno raskošan termalni dio koji je otkriven u moru i iznad obale s obje strane ceste na zapadnom dijelu poluotoka. Ono što današnjem čovjeku nudi odlazak na odmor u terme, na wellness, Rimljani su na Vižuli imali u svome domu. Bile su to privatne rimske kupke (thermae) do kojih je topli zrak provođen podovima i zidovima savršenom tehnikom pomoću keramičkih cijevi (tubulus). Najsloženijim sustavom peći loženim na drva i kominu u tzv. prefurniju (praefurnium) i hipokaustu (hypocaustum) grijana je voda za terme. Na Vižuli su za sada pronađena čak dva hipokausta, a jedan od njih nađen je u moru nadomak prostorije s apsidom, gdje se nalazio bazen s vrućom vodom – caldarium. Arheolozi su otkrili čak 18 prostorija koje su bile namijenjene kupanju, rekreaciji i druženju. Najnovija istraživanja otkrila su i manji termalni kompleks iz prve faze izgradnje objekta, što je dokaz da su stanovnici vile u svojim odajama imali ono što današnji svijet poznaje kao privatni wellness.

Uz morsku obalu otkriven je i potpuno sačuvan sustav kanalizacije za otpadne vode s kamenom rešetkom kojim su otpadne vode odvođene iz građevine u more. Voda za piće je kroz prostorije vile bila provođena olovnim cijevima čiji su tragovi također pronađeni, a otkriven je i arhitektonski složen sustav za drenažu usmjeren prema moru.

Najnovije snimke iz zraka pokazuju da je na Vižuli u rimsko doba upravo na zapadnom dijelu poluotoka, podno termalnog kompleksa, postojalo i malo pristanište iz kojeg su bogati stanovnici vile odlazili na plovidbe radi uživanja u moru i suncu, a svojim su brodovima odlazili i na zabave i druženja u brojne rimske ljetnikovce u okolici.

Na Vižuli je otkriveno i pet cisterni za vodu. Jedna od njih, velika vodosprema bačvastog svoda koju su koristile generacije stanovnika vile od 1. do 6. stoljeća, otkrivena je na drugoj, višoj terasi, na zapadnom dijelu poluotoka iznad mora. Ova cisterna, uz koju su se nalazile i pobočne popločane prostorije, bila je dio starijeg, julijevsko-klaudijevskog dijela vile, koji je u jednom razdoblju izgorio. To znamo po tome što je crno-bijeli mozaički pod koji se nalazi sa sjeverne strane susjedne prostorije bio pokriven pepelom i kasnije prekriven nabijenim zemljanim podom.

U neposrednoj blizini, na trećoj terasi, otkrivena je vodosprema te uz nju i izgrađeni sustav s peći i komorom na stupiće za grijanje zraka i vode (hypocaustum), koji je korišten stoljećima. I ovo je još jedan od dokaza da su već Rimljani poznavali podno grijanje i služili se njegovim blagodatima. Tako su olovne cijevi za dovod vode i odvodi od keramičkih cijevi okruživali prostor vile s možda malim nimfejom, odnosno svetištem nimfi voda. Ovdje su otkriveni i mali bijeli mramorni korintski kapiteli, dio male mramorne skulpture i ručica Puta, rimskog božanskog službenika (numina) kojeg su Rimljani prizivali za uspješno podrezivanje maslina, loze i ružičnjaka. Velika vodosprema pravokutnog tlocrta, koja dominira ovim dijelom vile, ima monolitne kamene zidove koji su obloženi dobro očuvanom hidrauličnom žbukom. Pod je popločan prekrasnim keramičkim pločicama s motivom imitacije riblje kosti (opus spicatum), u sredini se nalazi kamena taložnica, a iznad nje monolitni kameni vijenac. Danas je zbog konzervatorskog zahvata dio cisterne pokriven zemljom.

PREKRASNI MOZAICI I KONSTANTINOV NOVČIĆ

Na trećoj terasi, sjeverno od hipokausta, otkrivena je prostorija s kasnoantičkim kockastim mozaikom u plavoj i oker boji. Pretpostavlja se da je ova soba najprije služila kao svlačionica u termama, a kasnije je pretvorena u dvoranu za audijencije. U 5. i 6. stoljeću, odnosno u zapadnogotskoj i ranoj bizantskoj fazi preuređena je u veliku rezidencijsku dvoranu s četverokutnim nosivim stupovima krova. Tu su, istočno od hipokausta, otkrivene i tri prostorije pokrivene gustim jedinstvenim geometrijskim višebojnim mozaikom, karakterističnim za 4. stoljeće. Prevladavaju geometrijski ukrasi pletenica i rombova. Latinski i grčki križevi u kvadratima i rombovima sačinjeni su od plavih i crnih kamenih kockica, a uokvireni su bijelim mozaikom. U ovoj mlađoj fazi ukrašavanja iz doba cara Konstantina Velikog (280. – 337.), kako su zaključili arheolozi, došlo je do nove orijentacije cijelog krila kasnoantičke vile. Otkrivena je šetnica duga 27 metara čije je središnje polje popločano mozaikom istog osnovnog geometrijskog motiva te obrubljeno dvoprutastom višebojnom pletenicom. Ovaj je prostor, poput posebno umetnutog tepiha širine 2,7 metara, služio kao ulaz iz druge na treću terasu. Iz sredine hodnika, koji je ukrašen u doba cara Konstantina i princa Krispa, velika monumentalna vrata vodila su u susjednu istočnu dvoranu. U hodnik se moglo ući stepeništem s treće terase vile. Ovi su prostori, kao i dio soba vile, smatraju arheolozi, obnovljeni i korišteni u doba cara Konstantina Velikog. Dokaz tome je i Konstantinov novčić koji je pronađen uzidan u sjeveroistočni kut mozaičkog poda hodnika. Iz ovog se hodnika izlazilo kroz monumentalna vrata s jednom stepenicom u trapezoidnu prostoriju prekrivenu veličanstvenim mozaicima geometrijskog uzorka žute boje od vezanih rombova sa širokim oker okvirom od keramičkih kockica.

U prostorije na četvrtoj terasi, a čija namjena još nije utvrđena, vodile su dvije stepenice iz mlađe faze gradnje vile. No, kasnije, u ranom srednjem vijeku, uz nju je s vanjske strane izgrađena četverokutna kula od keramičkih tegula, pretpostavlja se da je to bila krušna peć. Naime, krajem 6. stoljeća, provalom barbara, odnosno Avara i Slavena, u Istru i carska vila na Vižuli promijenila je namjenu. Izbjeglice s kopna bježale su u rezidencijski kompleks na poluotoku. Krajem 6. stoljeća svaku prostoriju nekadašnje vile tako je koristila jedna ili više obitelji, a tu su ugrađivali ognjišta za grijanje i kuhanje. Izgradnjom ognjišta uništen je i kasnoantički hodnik (ambulacrum), ukrašen bogatim mozaikom iz doba cara Konstantina na trećoj terasi vile, kao i mozaički pod u trapezoidnoj prostoriji. Ovo je ognjište izgrađeno od komada baza kamenih preša za masline i stupova kolonade (spolia).

VELIKO PRISTANIŠTE

Vila na Vižuli je u doba svog najvećeg sjaja imala i zaseban gospodarski dio. U tom je dijelu posebno zanimljivo otkriće potonulog rimskog pristaništa, s molom dužine 30 i širine šest metara na jugoistočnoj strani poluotoka. Zanimljivo je da je ovo pristanište bilo zaštićeno lukobranom te se otvaralo u smjeru juga, a sa sigurnošću se može utvrditi da je nadograđivano i obnavljano kroz povijest, od kraja 1. do 4. stoljeća. U njegovoj građevinskoj strukturi otkriveni su brojni fragmenti amfora, keramičkih zdjela i vrčeva, koštanih falusoidnih i brončanih amuleta, ulomaka štukature i fresaka, žutog, crnog, zelenog, sivo-bijelog mramora, čak i monumentalni kapiteli i kameni stupovi. Sve su to najvećim dijelom dekorativni elementi vile iz 1. i 2. st., koji su služili kao građevinski materijal za temelje pristaništa.

Tu su, na prostoru koji je istražen u dužini od 200 metara, pronađena i zatrpana razrušena skladišta ove operativne obale. U njima su otkrivene amfore, koje osim iz različitih dijelova Mediterana potječu i s otoka Krete. Pretpostavlja se da je tu bila cisterna povezana kanalima sa skladištima na obali i zgradama koje se pružaju više od 50 metara od obale uronjene u more. Dio arhitekture potonule u more na ovom je dijelu i veliki ovalni bazen, površine 12 x 5 metara, te dvoapsidalne zgrade čija je namjena za sada nepoznata.

Ovdje se nalazilo privatno pristanište iz kojeg su se masline, ulje, vino i ostala dobra koja su dolazila iz Medulinskog zaljeva i s Vižule odvozili u veće luke i dalje u Sredozemlje. Tu su pronađeni i tijeskovi za masline, a poznato je da su se masline u rimsko doba konzervirale tehnikom natapanja u morskoj vodi, što je i danas slučaj u nekim dijelovima Dalmacije. Naravno, svi luksuzni, ali i proizvodi potrebni za svakodnevni život dopremani su iz cijelog prostora Mediterana u vilu na Vižuli. Ovaj dio također je bio monumentalan kompleks popločan mozaicima. Tu se moglo pronaći sve potrebno za lučki život i rad – od gostionica do svratišta za mornare i robove, a uz skladišta nalazila se možda i kovačnica.

Nadomak ovog pristaništa, na sjeveroistočnom dijelu poluotoka otkrivena je i vila rustika s gospodarskim dijelom većih dimenzija. U ovom gospodarskom kompleksu, svojevrsnom rimskom poljoprivrednom dobru, najvjerojatnije su živjeli i radili robovi i omogućavali raskošan život svojim bogatim gospodarima. Tu je pronađen napola otkriveni skladišni prostor s monumentalnim keramičkim posudama (dolium) te bazen za taloženje ulja.

Poluotok je na sjevernoj strani, koja gleda prema Burlama i Biškupiji, bio povezan s kopnom popločanim putem (170 x 3,5 metara) djelomično urezanim u stijenu, a koji je danas na oko 1,5 metara dubine pod morem i presijeca zaljev. Bila je to cesta koja je vodila do vile, gdje je najvjerojatnije prije dvije tisuće godina bio i vodovod (aquaeductus) kojim se, pretpostavlja se, u rezidencijalni dio vile dovodila voda iz izvora na kopnu jer za sada na Vižuli nisu pronađeni izvori pitke vode. Put za Vižulu, naime, nije išao današnjom cestom od Burla.

Na Vižuli su otkrivena i dva kamenoloma. Manji kamenolom iz rimskog razdoblja nalazio se nadomak Krispove vile, a onaj većih dimenzija nalazio se na prostoru gdje je danas uređena pozornica. Kamen iz njega eksploatiran je u kasnijem razdoblju te je korišten za gradnju Medulina i okolnih naselja.